Vildana, autorica bloga MOM-WILL-BEE je mama dečkića i curice. Žena koja je zbog ljubavi, prije šest godina, zapustila more i toplije krajeve i svoj sretni kutak na šarenom Svijetu izgradila u Ljubljani. Sada sam tu. Nasmijana, zdrava i sretna zbog svih svojih ideja kojima nema kraja! Ovo je ena od prokleto dobri…sramežljivo, mislim, da je tako.

Ideja za je dolazila polako. Konačno sam stisnula rep među noge! Bi? Ne bi? Šta ako? Kako? Koliko? Uh!!! Ali…ako toliko ljudi ničim izazvanim mi pošalju poruku,da me sa veseljem čitaju, onda moja profesorica hrvatskog i nije shvatila bistvo mojih zadaćnica. Zadaćnice su mi UVIJEK bile ocijenjene sa dobar (3), uz komentar da nisam ‘ubola’ bistvo. Sjećam se, da sam uvijek uživala pišući ih! Jp, ja sam ono dijete, koje je na temu ‘Što želim biti kad odrastem?‘, vjerovatno napisalo – ‘Sretna!‘.

‘Vildana, otvori blog, čitamo te i fališ nam!’. ‘Vildana, kad će objava?’. ‘Vildana, ne poznajemo se, ali počni!  Toliko se nasmijem uz tvoje objave!’. ‘Erni, pratimo IG profil tvoje žene. Kad će blog? Toliko je smješna ujedno i motivacijska!’.

MOM-WILL-BEE. Da, kupilo me je ime koje je predlagala kolegica. Savršena igra riječi i značenja. Dio moje osobnosti i moga imena. Uporna i uvijek zaposlena. Uvijek sa nekim novim izazovima. Uvijek željna novih znanja. Sa druge strane blog je namijenjen i roditeljima ‘TO BE’. Štekaš?

KOJI JE CILJ MOM-WILL-BEE BLOGA?

Cilj ove priče je motivacija i pozitiva. Cilj je sastaviti i oko njega okupiti pozitivne ljude. Želim, čvrsto držim palčeve, napraviti priču koja će čitatelju koji zađe na ovu stranicu izmamiti osmijeh na lice. Moto je: ‘Budi osmijeh koji želiš vidjeti u svijetu!‘.

Znam! Roditeljstvo i općenito ovaj današnji način i stil života ljude umara, trčimo za idealima i ne smijemo se više toliko, koliko bi morali. To želim. Nasmijati. Želim pokazati, da brže prođe ako iz toga napraviš show. Želim pokazati smiješne scene, koje se svakodnevno dešavaju, a ponekad ih i ne primjetimo.

ZNAM kako je biti živi zombi. ZNAM kako se pravi ‘mamina ledena kava’. ZNAM kako je probijati se kroz nepregledne hrpe prljavog, a potom i neispeglanog veša. ZNAM kako se pravi ‘mamina punđa’ iz neoprane kose. ZNAM koji je parfem ‘Bebino povraćanje No.2’. ZNAM! Sve ZNAM! ZNAM jer sam prošla period neprestanog kukanja i negativnosti koja se je pojavila poslije prvoga poroda u obliku poslije porođajne depresije.

Nekako skupila snage, okrenula se svojem pozitivnem bistvu i okružila se ljudima koji donose osjećaj snage, moći i prihvaćanja. Sada sam spremna, da dio te pomoći, pozitive i smijeha proslijedim ljudima koji to žele. Zato pazi kome dijeliš ovaj ‘otok pozitive’! Neka to budu ljudi koji su pozitivno nastrojeni, dobronamjerni te oni koji žele sebi i ostalima onaj jedan ‘sparkle of joy’!

Nije mi cilj živjeti na očima javnosti. Nije mi cilj dijeliti sa širnim svijetom svaki svoj i najmanji pokret. Ne! Cilj mi je pustiti mislima, da se pretoče na virtualni papir. Jednom tjedno. Dva puta. Jednom na dva tjedna. Ovisno od trenutnog nadahnuća. Želim se neopterećivati pravopisom i pravilima. Ovo je moj zapis. Ovo je ono što je u mojoj glavi. Onako kako razmišljam, tako pišem. Vuče! Ponekad sa progutanim slovima, ponekad u slovenskom, ponekad sa disleksijom! Prihvati!

Ti me pa pitaj! Pitaj, kako se nosim u kakvoj situaciji. Pitaj, ako trebaš vjetar u leđa. Pitaj za nadahnuće! Pitaj, gdje se nabavi epiduralna za roditeljstvo, da krenemo, skupa da je tražimo! Pitaj & predlaži!

Zapamti, smij se dok još imaš zube!

S osmijehom, Vildana

p.s slika prikazuje ulomak knjige CELESTINSKO PROROČANSTVO. Čitali? Toplo preporučujem! Citiram: ‘Zgodi se namreč, da srečamo človeka, ki nam je vsaj za nekaj časa voljan pošiljati svojo energijo.’