5. Jovo na novo!

#TB na Kako je sve počelo. Drugi put.

Tu nedelju sam odlučila provesti večer uz TV i sladoled, naravno. Uz sladoled, puno sladoleda. Prije toga sam si priuštila večeru pod imenom ‘pojela bi vola pečenog’. Kao da sam nešto naslućivala. Samo nemoj da sam gladna! Tri sata prije nego što će se svijet po drugi put postaviti na glavu, pričali smo nas troje sa stomakom. Jedva smo čekali da upoznamo novoga člana i da avantura započne. Istovremeno smo uživali u našem već ustaljenom redu i miru.

Bila sam jedan dan po roku i nisam očekivala..NIŠTA?! Tvrdo sam si zacrtala u glavu, da idem preko roka, onda ću otići u rodilište, onda će oni reći ‘Jel’ želite danas roditi?’, ja ću reći ‘DA’…i poslije par sati i Bogom dane epiduralne u rukama ću držati smotuljak sreće najveće.

Problem je što sam freak kontrol. I sve bi unaprijed isplanirala. Ne ide. Ne može. Ne uvijek! Ali zašto?

Uglavnom, ležala sam skupa sa 345 jastuka pred TVom i gledala https://www.instagram.com/perica.jerkovic/ kako objašnjava kako je biti ‘Rojen v Jugi’. Može li smijeh potaknuti porod? Ako može, Perice, čestitam, kum si!

Ono što je uslijedilo je nekakva Hollywoodska komična akcija. Kad je sat pokazao 22h je moj ‘podstanar’ pritisnuo na gumb za slučaj opasnosti. Hoću van! Izlazim! Ništa strašno, mislila sam si. Zadnji mjesec dana se mi je to stalno dešavalo. U 22.15 su zamnom bila već tri takva pritiska i recimo, da mi je palo na pamet, da odem pogledati da li u torbi za rodilište imam dovoljno hrane. Vjeruj mi to nigdje ne piše, a najbitnija stavka popisa potrebnih stvari za rodilište!  Sretna i sita mama…well…sretni svi oko nje! Usput sam skočila pod tuš i čekala, da vidim rasplet pritiskanja na gumb. Hoće li biti uporna? Što ako? Jeli to, to? Ali ja si to nisam tako zamislila! Erni je upravo uzimao pivo iz frižidera, na što sam mu pripomnila, da razmisli ima li smisla :).

Kako pritisci nisu popuštali, sredili smo čuvanje za Eriana. ‘Idemo se samo pokazati!’. Mhm! Sati je 23.05, ustala sam da popijem vode… i? Rekli su ‘znati ćeš kad pukne vodenjak!’…i? Jp, stvarno ćeš znati! Okej, na internetu piše, kad se to desi, lezi i zovi hitnu. To sam pročitala dan kasnije!

Najbolja scena prije odlaska u rodilište je Ernijevo predinfarktno stanje. Tražeći u bunilu što će obući, obukao je – košulju! Ali onu košulju što nosi na ‘bitne sastanke’! Ok, trudovi bole, ali lakše ih je proživljavati, kad umireš od smijeha. Vidjevši košulju upitala sam ga: ‘Izvinite gospodine, kuda vi i kojom prilikom?!’. Presvukao se je, bez brige! 🙂

Sjeli smo u auto, pojačali muziku i krenuli na ‘ludu’ vožnju put rodilišta. Malo sam pjevala. Malo lomila kosti Ernijeve desne ruke. Pa opet pjevala. U nijednom trenutku, pa nisam pomislila na ono što me čeka. Ovaj put sam željela da mi svaki detalj ostane u sjećanju. Kojim smo se to ulicama vozili, koje smo pjesme slušali, kako je izgledala ta noć. Zato sam uživala trenutak! Najbitnije je da sam ostala sebi svojstvena. Jeste da mi bolovi uzimaju dah, ali toliko sam bila prisebna da nisam propustila priliku za kokodakanje: ‘Na Roškoj smo (ulica u Lj), pazi tu je stacionarni radar!’, na što je Erni komentirao: ‘Lome je trudovi, ali ima moći da zanovijeta, pa kako?!’

Stigli smo u rodilište. Sat je pokazao 23.33. Što je točno 28minuta od kad je puknuo vodenjak! Tako je počeo kraj koji je nagovijestio početak!

Nastavak slijedi. Previše je komičan, da bi sve stalo u jednu objavu!

Ostani sa nama. Otvoreni smo 7 centimetara! 🙂

S osmijehom, Vildana

One comment

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s