6. ODA DOKTORIMA

Smiješno je kako uvijek naletim na…! Evo priče! Na početku druge trudnoće sam imala krvarenja i bila sam sva pretresena – ŠTO AKO? Uputila sam se u rodilište po savijet. Stigavši, upitala sam vratara komu da se obratim. Smiješno!

On: ‘Koje imate probleme?’. Ja: ‘Krvarenje!’. On: ‘U kojem ste tjednu?’. Ja u svojoj glavi: Izvini doktore, jeste vi to danas dežurni na vratima? Ne omalovažavam nikoga! Nego, simpatično je da vratar, ne da posjeduje znanje ‘što sa krvarenjem na početku trudnoće’, on sa znanjem veoma suvereno barata! I da, pravilno me je uputio! Pa gdje me nađu… sami iskusni?

Nego. Znači sati je 23.33. Stigli smo u rodilište. Prijem u triažu, mimo vratara, kojem ovaj put nisam ispričala kratku povijest bolesti moje obitelji!

Ti doktori su čudo! Ja znam da oni uče na lutkama. I da te lutke ne mrdaju. I da te lutke ne presavijaju trudovi. I te lutke šute. Ali…majku mu…dok mi sa ‘spodnje strane’ pregledava krajnike i pritom mi strogim glasom govori ‘Vildana, budite mekani!’…pa stjerala bi ga u tri mekane!

Samo tamo su da pomognu. Slušaj ga! Zna on, da se za par sati toga nećeš sjećati. Osim ako te nije pregledao doktor Zorn u rodilištu Ljubljana. On ima prste kao hrenovke! Ne! Nimalo ugodno! Njega ćeš se sjećati! Pozitivna vijest je da je otišao u penziju! I još nešto drage moje. Kad budete slijedeći put u prilici, da ‘između nogu’ imate doktora budite pažljive kako razgovaraju sa vama. Nikad. NIKAD neće reći: ‘Raširite noge!’. Bar ovi kod nas su toliko kulturni. Kažu: ‘Molim vas, noge lijevo, desno!’. Fun fact!

Ovaj put doktor je naznanio, da sam otvorena 7cm. Št označi – direktna karta do rađaone. Strpali su me u kolica. Liftom smo se popeli na prvi kat.

Sjećam se. Bila je zima 2016 i moj prvi porod. Tada sam upoznala klistir. 2litre tekućine u rezervoar ‘odiza’ i opet strogi glas medicinske sestre: ‘Šetajte po hodniku 10minuta, gore – dole!’. Čekaj je se ti to zaj*? 10minuta? Sjećam se. Bila je božićna noć, bila je dežurna jedna čistačica. Ja sam po tom hodniku, učinilo mi se, dužine grčkog maratona mimo nje projurila do WCa, dok se je ona zamnom derala, (naša žena iz Zavidovića), ‘Dobro sjedni dole na školjku, nemoj da šprica okolo!’. Zemljo, progutaj me! I ovaj puta sam rekla: ‘Jel’ idem na klistir?’. Teta medicinska sestra je rekla: ‘Bojim se da za to nemamo već vremena!’

Pomislila sam: ‘Ovo zna biti dobar znak, kako je krenulo, ako Erni ne nađe parking ubrzo, zna se desiti, da će mu propasti karta za prvi red predstave!’

Koje veselje! Daria! Daria je babica koja je pomogla na svijet donjeti i Eriana. Koja slučajnost! Koje olakšanje! Ujedno i nerviranje. Većinom ljudi ‘ubodu’ pravilan naglasak moga, hm, čudnog imena? No, ona ga nije! Kao ni moja profesorica likovne kulture u osnovnoj školi. Ima tako tih par ljudi koji kažu moje ime najmogućniji iritantni način. Ali ajde, prihvaćam sve naglaske i varijante na temu mog imena, dok mi ne kažu Vileda. Jp i takvi hodaju svijetom! Tu prestajem biti puna razumijevanja!

Daria se nas sjetila. Kako i ne bi. Na prvom porodu mi je Erni između trudova, da nekako ‘zaboravim’ na bol, čitao ‘Zanimljivosti o našem planetu!’. Znam. Nismo normalni. Ali to smo mi. Voljeti nas! Pomaže ta taktika! Ali stvarno! Tad sam zapamtila između ostalog da Los Angles nije glavni grad Kalifornije! Bitno? Svaki dan, u svakom pogledu sve više napredujem? Porod kao prosvjetljenje?

Priča će se nastaviti, bez epiduralne! Hoćeš izdržati?

S osmijehom, Vildana

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s