16. Kampiranje – naš način ODMORA! Tvoj?

Večer. Kamp. Nebo iznad nas. Oluja.

Kako sam unazad 7 godina počela kampirati, počela sam riječ ‘odmor’ interpretirati drugačije.

Naime. Do 24. godine sam živjela na obali Jadrana. Što znam. Nikad nismo imali istinskog odmora. Kao dijete smo se igrali na gradskim plažama. Obilazila nas je šira i daljnja rodbina koja se nas je sjetila, uvijek oko marca. Da vide jel’ nam još tko dolazi? Oni se nas baš poželjeli. Tamo oko julija je njihova ljubav najjača! Ljeto. Puna kuća tetki što štipaju obraze i dosadno ljube. Elem.
Srednješkolsko razdoblje i razdoblje studentskog života uključuje za nas djecu sa mora, rad. Dvokratno. U smjenama. Da zaslužiš neku kintu.

Do odlaska i nastavka života u Ljubljani, uopće nisam znala što je to odmor.

Probali smo različite varijante putovanja za koje smo MISLILI da su odmori. Recimo. U vlastitoj režiji smo se pokušali odmoriti u Americi, BIH, Srbiji, Italiji, Dubaiu i Australiji. U Australiju smo otišli kada sam bila 4 mjeseca trudna 🤷‍♀️. Jedan mjesec otkrivanja Australije od juga do sjevera. Jednom napišem priču o tome?

Preko agencije smo probali odmarat u Španjolskoj, Grčkoj i Turskoj. Agencija nam je organizirala i vjenčanje na Mauritiusu.

Ništa od toga nije bio odmor.

Bar za mene.

Zašto?

Sat. Na ruci. Na zidu. Posvuda. Vrijeme! Dogovori. Čekanje. Slikanje. Sređivanje za slikanje. Požuri. Slikaj me tu, tamo, ovamo. Memoriranje. Itinerari. Pakiranje i raspakiravanje svaki dan u novom hotelu. Prepakiravanje kad ideš iz hotela do plaže. Od kad imamo djecu…no, znate što to znači. Kupovanje novih pidžami, jer kad negdje kreneš spavat, moraš imat novu pidžamu 😂. Simbioza tebe i tvoga rusaka. U rusaku odgovori na pitanja ‘Što ako?’. Onda nosaš 83 kile svaki dan. Na ture. Na izložbe. U muzeje. Uhvati te kiša. Sunce te isprži. Jedeš u točno određeno vrijeme. Nema izležavanja! Doručak. Možda poslije 9h ‘ne filaju’ salame na pladnjeve. Na večeru ne kasni! Budi sređen. ‘Gospodine, ne u kratkim hlačama na večeru.’ Smoking? Hrana plaćena. Pijača uz doplatu. Ode bugget! Vožnja sa brodom. Brod ‘pa-pa’ ako nisi na vrijeme na dogovorenom mjestu. Vožnja sa autobusom. Zašto Poli salama u autobusu? Zašto se uvijek nađe gospođa koju svi čekamo?

Tihi živčani ratovi.

Kada podvučem crtu, nikad se kući nisam vratila sa tih odmora, odmorna. Vratila sam se sa uspomenama. Magnetom za frižider. Čašicom za rakiju. Kod nas aperitive piješ tako što si izabereš ‘grad’ iz kojega bi pio.

Vratila bi se sretna. Svakako. Sa novim znanjem. Sa novim iskustvima. Novom riječi. Sa poznanstvom više. Zadovoljna. Sa kupom prljavog veša. Sa željom da me netko drugi raspakira.

To su PUTOVANJA. Da se razumijemo. Takva putovanja hrane dušu. Pune memoriju sa uspomenama. Toga ćeš s sjećat u staračkom domu. Jedva čekam slijedeće putovanje. Planiramo ga zimus. Na toplije. Kada Ljubljana bude mislila da je London.

Odmor. Mi smo ‘our way’ našli tu. U ‘kempu’. Upoznavajući tu scenu i ljude shvataš nov način života i poimanja riječi odmor.

Od kad sam počela kampirati je moj mozak od trenutka kada stanem nogom na trajekt via otok Rab na air-plane moodu. Ljenost na najjače. Zato sam odustala od ideje ‘Početi ču vježbati ljetos na Rabu’. Neću. Jer ovdje ODMARAM.

Obroci? Kada želiš. Što želiš. Pašteta na kruh ili roštilj? Što ti je volja. Kada ti je volja. Jesi hranu donijeo sa sobom. Ideš jesti vani? Your choice. Hoćeš jesti u kupaćima? Haljini? Nećeš jesti? Jedeš kad imaš vremena. Kad si gladan. Kad ti je dosadno. Stvar izbora. U većini slučajeva od kad imamo djecu, spremamo sebi našto sami. Svi skupa sudjelujemo. Kada to želimo. Još jedna čar.

Odjeća i ‘riktam da se’ stvari. Ukoliko si v FKK kampu čak i sa tim nemaš brige. 😂. Prvu godinu sam spakirala SVE. Štikle. Šminku. 21 haljinu. Budala. Točka. Ovamo idem da ODMORIM. Od odjeće. Od maski. Od napora da se nekom svidim. Od nelagodja. Ovdje želim udobnost. Kupaće. Odjeću, čitaj: pareo, navlačim samo do trgovine. Ako. Kada zahladi. Na kavu.

Ove godine sam nas napakirala u mali rusak. Minimalno. Kupaće i par majica. Pareo, marama. Dosta. Čak i regenerator za kosu nisam uzela sa sobom. Ni lak za nokte. Jedino kremu za lice, četkicu i pastu za zube. ODMARA UM. ODMARA I TIJELO.

Priroda.

Ležiš u prikolici. Vani smak svijeta. To je najbolji osjećaj. Za umjetni zid si udaljen od sila prirode. Pomažeš susjedu kopati rovove oko šatora prije kiše. Susjed ti posudi dasku, da ne zakopaš auto u pijesak. Ne poznajete se. Skupa ste tu. Samo u gaćama. Priroda vs. vi. Jezik komunikacije noge&ruke. Priroda kaže svoju moć. Provjeravaš vrijeme. Javljaš prvom susjedu, koji ne govori ništa osim njemačkog. Kažeš mu: ‘Bum, bum!’, pritom pokazuješ u nebo. Pripremate se. Čekate. Kunem se. Ljetne oluje u kampu su nešto najbolje! Strah. Hladnoća. Vjetar. Nekakav naboj u zraku. Iščekivanje. Hoće udariti? Kojom jačinom? Ležiš i slušaš kapljice. Shvataš koja mrvica si nasuprot prirode! Pjesak vani, u torbi, u ušima, u krevetu. Priroda i društvo u pravom smislu riječi. Budiš se kad sunce pokuca na prozor prikolice i šatora. Tjera te da se mičeš, da se skrivaš pred njim. Ideš spavat kad zvijezda visko na nebu je, uz lagano ljuljane čaše.

Kamp je za djecu sav nastavni plan i program. Ovdje ne nosim 123 kantice i lopatice do mora, natovorena kao mazga. Ovdje živim plažu. Ne hodočastim na nju. Ne rezerviram mjesta na plaži.

Ovdje pričamo od svojega jezika do stranih. Ovdje živimo od zakona fizike do, za odrasle, zakone kemije, one u limenkama ili bocama ;). Ovdje matematika dobiva novu dimenziju! ‘Ako imam kovanicu medvjeda, koje mi još dvije životinjice trebaju za kuglicu sladoleda?’. Tjelesni? Sve. Od plivanja, sportova do ‘ako već padam, kako pasti sa bicikla!’. Glazba? U morskoj školjki ili u valu. Likovni? Mandale od kamenja i grančica.

Ukratko ‘kemp’ je ono što je čovjek današnjice izgubio. Stik sa ‘prljavštinom’ prirode odnosno stik sa sobom. Usudiš li se pred potpunim neznancima ujutro otići na WC u pidžami? Možeš li podjeliti ogledalo u WCu sa potpunom neznankom? Možeš pomoći potpunom neznancu? Možeš li pojesti obrok uz društvo grlice, koja veselo čeka pokoju krušnu mrvu? Poznaješ li sebe? Možeš li izaći iz zone svojega komfora? Jesmo li se razmazili ugodnostima? Jesmo li pritom zaboravili na ‘stik’ sa prirodom?

Tako nekako. Veličanstveno u svojoj jednostavnosti! Zapiši ‘kemping’ na TO DO LIFE listu. Sjeti se mojih riječi i pošalji mi razglednicu sa #kempjelajf!

Do sljedećeg četvrtka!

S osmijehom, Vildana

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s