17. Interview 💖 Erian&Mama 💖

Mislili smo ‘skočiti ćemo na more na par dana’. No, sve što je lijepo treba produžiti, ukoliko je, jasno, to moguće.

15 dana na moru je kao što napisah u prethodnoj objavi sav nastavni plan i program.

Ležernost, opuštenost i usputno učenje. Nema boljega. 15 dana je dovoljno da se prate promjene na mjesecu. Promatranje registarskih tablica i uspoređivanje istih sa našom tablicom. Promatranje biljaka i učenje, da poslije diranja oleandra, ne diramo oči. Vraćanje cvrčka na travu i nošenje grlici mrvice kruha. Mama kuda je otišlo sunce? Erian je trenutno u najdivnijoj fazi. Zašto? Zašto? Ne! Zašto? Glede na to da od prikolice do tuša i od tuša do prikolice konstantno pjeva…mislim da će faliti svim kamperima kad odemo kući! 😂

Zato nema boljeg sugovornika, da objasni dane provedene na Rabu od njega. Sve on to objasni, onako sa pjenom u ustima od uzbuđenja dok govori. Erian je star 2 i pol godine i na pragu je prve mini pubertete. Tvrdim sa punom odgovornošću da na moru, baš, baš uživa.

*Glas sam svakako posudila Erianu, gledajući ga, sam njegove osjećaje i konstantna neka objašnjavanja pretočila u odgovore.

1. Pakiranje ove godine?

Mama: Minimalno. Naglasak je ove godine na odmoru od svega. Posebno od odjeće.

Erian: Mama je dozvolila da uzmem sa sobom sve što mogu strpati u jednu torbu. Znači uzeo sam kamion za pjesak, lopaticu, grabljice i lopticu. Više nije stalo. Mudar potez mame, zar ne?

2. Putovanje, kad?

Mama: Danju. Za vrijeme podnevnog spavanja. Noćna vožnja dok djeca veselo spavaju, je za mene i Ernija sutradan veliki stres. Plus malo je ‘hrabrica’ koje u sred dana putuju, što je jednako ništa gužve na cesti!

Erian: Meni i sestrici je svejedno. Ionako je sve podređeno nama. Ako sam precizan 4 puta moram poslušati mapu ‘Erian pjesmice’ i već sam na moru!

3. Igre za vrijeme ljetovanja?

Mama: Pokušavam dok još mogu pokazati Erianu što više ‘old school’ igara. Mislim da je ove godine pun pogodak bila igra ‘Toplo-hladno’. Znate ono traženje predmeta, što si bliže je toplije, što si dalje je hladnije.

Erian: U potpunosti se slažem sa mamom. Volim tu igru. Volim je toliko, da kad ja skrivam predmet odmah i pokažem gdje sam ga sakrio. 🤦‍♀️ Zar nisam divan?

4. Hrana na ljetovanju?

Mama: Većinom je spremamo sami. Večere uz svijeće odgađamo do daljnjega, dok god djeca usvajaju večernju rutinu. Kod Eriana to već lijepo ide. Sada tome učimo i Inari.

Erian: Nisam izbirljiv. Sve što mama spremi pojedem. Ove godine sam toliko više veseliji jer mama dozvoli da si par puta u toku dana priuštim po jednu gumenu žabicu.

5. Corn flakes ili jaja?

Mama: Oboje. Corn flakes sa jogurtom i voćem. Bilo kad i bilo gdje.

Erian: Jaja. Uvijek jaja.

6. Lagana juhica ili roštilj?

Mama: Roštilj. Pod uvijetom da je meso pečeno na uglju.

Erian: Juha. Juha sa zvijezdicama.

7. Plićak ili dubina?

Mama: Zbog tempiranosti sa hranjenjem Inari, glasujem ove godine za dubinu. Skok. Zaron. Vanka. Moja vremena brćkanja u plićaku tek dolaze!

Erian: Plićak. Dok ne poplavim, ne izlazim.

8. Higijena, navike?

Mama: Neprocjenjivo je to sudjelovanje i logistika tko, kako i kada brine o djeci. Igra podavanja i tempiranosti je sav odgovor na kompromirse u jednoj zajednici.

Erian: Cool je jer ovdje imaju WC za djecu. Imam svoju toaletnu torbicu i potpuno sam neovisan. Sve mogu sam, od tuširanja do pranja zubiju. To mi ulijeva samopouzdanje.

9. Priča za zapamtiti?

Mama: Doživjeli smo da smo ove godine našli dijete koje je zalutalo i nije našlo svoje roditelje. Erian je to doživjeo veoma osobno i danima je prije spavanja navečer ponavljao priču o izgubljenom, kako ga on zove Matinu. Erian?

Erian: Sreli smo Matina (Martina), on je plakao jer je izgubio mamu. Mama i ja smo ga spasili i odveli ga do njegovog autodoma. Matin je bio vesel. Ne smijemo mami pobjeći. Onda nas mama traži i žalosna je. Ja neću bježati od mame. Ne želim plakati. Hrabar sam jer sam pomogao Matinu.

11. Doživljaj ljetovanja?

Mama: Iako ga svake godine posjećujemo, odlazak na najviši vrh Raba je za mene uvijek izniman doživljaj! Kamenjak i pogled na Kvarnerski arhipelag je čudo.

Erian: Vozio sam se sa čamcem tatinog prijatelja. Imao sam prsluk za spašavanje. U mojim očima je tatin prijatelj – Bog! O tome koliko dana su svi oko mene slušali moje prepričavanje tog događaja neću gubiti riječi.

11. Uspijeh na ljetovanju?

Mama: To da sam popodnevno spavanje oboje djece iskoristila za čitanje. Opustila sam se uz divnu, duboku I.Divković i knjigu ‘Je*e li vas ego?’. Iščitavala sam knjigu koji sam već pročitala, ali joj se rado vraćam R.Sharma, ‘Redovnik koji je prodao svoj ferari’.

Erian: Kad bi vi mogli vidjeti kakve sve trikove znam izvoditi sa romobilom, a tek su mi dvije godine! Mati spremi se, kaskader da budem!

Zadnja riječ?

Mama: Eto jeseni, onda Deda Mraz i opet ljeto. Još malo i moj život će imati scenarij gdje ću ja pijuckati koktel, a djeca će veselo sklapati prijateljstva na plaži. Proći će vrijeme gdje su moje kule iz pjeska IN. Doći će vrijeme da će pitati do koliko danas smiju biti vani. Zato uživam, trudim se u danu naći onaj jedan trenutak kada zatvorim oči i pokušam miris, sliku i toplotu na koži zaključati u sjećanje. Zaključavam slike njih, uprljanih od sladoleda i pjeska. Zaključavam slike širom otvorenih očiju od čuđenja. Zaključavam nas četvoro u slici ljubavi! Čuvam i raširenih ruku prihvaćam sve izazove koji dolaze!

Erian: Rastem. Volim sve što vole mladi, i sve što mami garantuje jednosmjernu kartu za odjel kardiovaskularnih bolesti – zbog sumnji na srčane zastoje. Istražujem. Divim se. Čudim se. Pokušavam. Ispitujem. 100 zašto je premalo za mene! Mama i tata mi to dopuste. Volim more, ali prije svega volim kad smo skupa. Jedva čekam da Inari narastu zubi. Kad joj narastu zubi to znači da je velika, baš kao i ja. Kada bude velika skupa ćemo se igrati. Avanture, stižemo!

Evo. Nekako tako. Iskreno mislila sam, da će biti ova priča sa dva djeteta zakompliciranija. Ključ je samo u dobroj organizaciji. Od ranog jutra do zadnje minute večeri. Nekad mislim, da živim previše po rasporedu. No, poznavajući sebe brzo bi podlegla ‘životarenju’ odnosno životu ‘kako ćemo, lako ćemo’. Zbog toga moram reći da su djeca za Ernija i mene došla kao terapija. Terapija u smislu, vidim, da ustajanje u isto vrijeme, ručanje i večera u isto vrijeme je naše živote dovelo u red.

Jp, ljetos su se moji prijatelji bez djece pripremali na opaki žur i pri tome su mene malo provokatorski pitali, fali li mi moja sloboda i život bez djece.

Pomislila sam u sebi: ‘Tek kad dobijete svoju djecu, razumjeti ćete koliko ste siromašni prije njih bili!’.

S osmijehom, Vildana

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s