20. Moje to neće i ostale bajke

Ne kažem da je ovaj internet beskoristan! Svako toliko mi iskoči neka misao van na zid, sa kojom se ne bi mogla bolje slagati. Recimo: ‘Postoje savršeni roditelji, samo oni još nemaju djece!’ Istina?

Mhm! Ruke gore. Koliko nas je? Ajmo. Budimo iskrene. Koliko nas je u prošlu nedelju jelo palačinke sa nutellom za doručak ili večeru. Jer…moje to neće! Jesti će samo zdravo. Reče -savršeni roditelj bez djece- i ostade živ!

Upravo to. Učiteljica sam po struci i već iz tog razloga moje je dijete ‘etiketirano’. ‘Etiketirano’ u smislu, da okolina očekuje od nas učitelja savršeno odgojeno dijete, jerbo…ona je studirala to. Ona će dijete odgajati po knjigi Jeana Piageta i strogo će slijediti 400strana dugoj skripti. Strogo će se držati pravila razvoja dijeteta po M.Montessori. Njeno dijete će biti iz kutijice i kako u školi ima djecu postrojene u ravnu vrstu…kod kuće će biti još bolja. Jer ako je uspjela 18 djece postrojiti, sigurno će i jednog. Svojeg.

Eh. Svojeg. To je ključna riječ. Tvoje dijete donese tonu onih ‘Hoćeš, hoćeš’, na svako tvoje ‘E moje neće!’.

Jeli zbilja neće? Koliko te ti mali ljudi promjene? Koliko te natjeraju da se zapitaš u ispravnost svojih uvjerenja? Koliko ti preslože životne prioritete, da nisi toga niti svjestan? Koliko…eh!!

1. NEĆE JESTI NEZDRAVIH STVARI.

Nedelja je ujutro. Vučemo se po kući kao balci u pidžamama. I tvoja kuglica sreće koja polako guguće i uči govoriti kaže: ‘Mami, pajacine plosim!’. Da je i nedelja popodne, da nemaš kod kuće jaja, da su trgovine zatvorene …u tom trenutku…i uz taj pogled malenih očiju…nebi ti bilo žao sjediti u zatvoru zbog ‘krađe iz nehaja’. I tako. Malo po malo. Te palačinke u nedelju ujutro postanu stvar navike. Da, mogla bi napraviti zdrave pirino, bananine palačinke. Ali mi svi znamo koje su ukusnije! Kraj rasprave! Iz ‘Moje neće’ u ‘To nam je tradicija’.

2. NEĆE HODATI PO SVIJETU PRLJAV

Središ se. U glavi organiziraš odlično popodne poslije vrtića u centru Ljubljane. Dođeš po svoje dijete u vrtić. A kad tamo… Tamo današnji meni na njegovoj majici. Bologneze, cikla, čaj. Uz sva moguća pregovranja, da ga preobučeš imaš dvije opcije:

a) ‘Presvući ćeš se, nezvala se ja..’ – posljedica: slaba volja, histerija.. ukratko uništeno popodne jer će on biti nezadovoljan. Posljedično razdražen. Posljedično…NE ISPLATI SE!

b) poslušaš i prepustiš se najslađem odgovoru. ‘Sine Eriane, vidim, danas je ručak bio ukusan!’. Erian: ‘Ja, imeli smo rdečo peso, vidiš, nič hudega, posušilo se je!’. Eto tako. On sretan. Ti ćeš popiti kavu u miru. Iz ‘Moj to neće!’ u ‘Vidi kako smo ušparali!’ Jp! Gledaj na to kao šparanje. Zašto? Flekama na majici će se pridružiti i fleka od sladoleda. Tako da praktično, moraš oprati samo jednu majicu. Bazzinga. Nađi utjehu. To je uspjeh!

3. NEĆE PRAVITI SCENE NA VRTIĆKOJ PRIREDBI

Druga godina vrtića. Kad? Ne znam. Kunem se da je jučer bio moja pijavica na meni. Danas tamo sjedi na odru i recitira! Ponos. Očekivanje. Uzbuđenje. Bodrenje! Moj neće praviti scene! Eh! Dok su mi krila od ponosa rasla do neba…čitala sam njegove misli. ‘Piški mi se. Zašto se dijete pokraj mene dere. Je*o ih ovaj cvijet na mojoj glavi. Žulja me. Mama je rekla da ako ne obučem košulju, nema PAW PATROL. Jesmo završili? Kad će sladoled? Mama je rekla, da će biti sladoleda. Plakao bi. Trljam oči. Nisam ja za ove fore. Košulja me žulja!’. U tom trenutku sam znala. Pitanje je sekundi kada će ustati i odšetati sa odra. U sljedećem trenutku je već trčao prema nama sa vidnim olakšanjem!

Tada sam ponovno sebe po ne znam koji put iznenadila! Reagirala sam mirno, sa puno razumijevanja. Poznajem ga. Ja poznajem svoje dijete. To je sve skupa za njega bilo previše. On nije tip dijeteta koje slijepo sljedi što mu se kaže. On ima jasne kriterije. On nije nepristojan. On. On je moj. Takav kakav je.

Iz ‘Moj neće praviti scene’ u ‘Nije ovca u stadu, on ima stav.’

Ako sam ikada imala problema sa prihvaćanjem toga da je netko drugačiji, sa dolaskom moje prve lekcije – mamin sin–  su sve moje predrasude porušene. Prihvaćam te takvog kakav jesi. Poštujem tvoje odluke. Mogu ti pokazati, ne mogu utjecati na tvoje mišljenje. Razumijem te i kada te bude cijeli svijet osuđivao. Tu sam da ti čuvam leđa. Tu sam, kada ono sunce prestane sijati. Ne mora ni svjetlit! Tu sam da skupa nađemo put u mraku…sami! Na tom tvom novom putu!

S osmijehom, Vildana

One comment

  1. […] Evo nas, već smo naviknuli se na novi ritam i polagano gledamo što smo dobro iz/planirali, što nam je malo ‘spodletjelo’, što bi popravili. Uredili smo sve od sobe do logistike. Mame smo izorganizirale kako ćemo mi to sve stignuti, kakve će outfite naša djeca nositi, pročešljale smo Pinterest i jasno dale do znanja što to ‘Moje neće’. […]

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s