22. Moja SOBICA, Moja SLOBODICA

Evo nas, već smo naviknuli se na novi ritam i polagano gledamo što smo dobro iz/planirali, što nam je malo ‘spodletjelo’, što bi popravili. Uredili smo sve od sobe do logistike. Mame smo izorganizirale kako ćemo mi to sve stignuti, kakve će outfite naša djeca nositi, pročešljale smo Pinterest i jasno dale do znanja što to ‘Moje neće’.

‘Moje će hoditi u savršenom outfitu!’. Mhm, jutros je veoma dobro argumentirao zašto misli da uz hlače, treba da obuče gornji dio nove pidžame koju je našao u ladici. Gore je Spiderman! Dali da se svađam i pokvarim si ovo divno magleno jutro ili da pogledam kroz prste? Well, Spiderman it is!

To sve nekako dođe sa time kad djetetu dozvoliš prijeko potrebnu slobodu. Pidžama je topla, za doručak je marmelada, znači do cca. 9h, će se već morati presvući. Dakle, ponekad odrasli kompliciramo sa zbilja nebitnim stvarima.

Za one koji me na novo upoznaju sam u slobodnom vremenu majka i žena, a u onom plaćenom sam učiteljica. Već kao pedagog tražila sam po završetku studija na koje sve načine pomoći djeci, kako učenje napraviti zanimljiviji, kako u razredu gdje djeca imaju različite potrebe izvući maksimum? Kako im prilagoditi i olakšati život sa nama, odraslima. U djeci vidim nekakvu veličinu koja se, na žalost, prečesto sputava.

Zato sam upisala dodatne tečaje i seminare sa područja Montessori pedagogike. Ta načela sam počela upotrebljavati u školi, a sa dolaskom moga sina, počela sam ih implementirati i u naš svakodnevni život. Prilagođavajući i planirajući njegov okoliš, smo prije svega njemu, a onda i nama olakšali i ispoštovali njegovu ‘sam ću’ fazu.

Pa krenimo iz početka. Imali smo sreću, da smo imali mogućnost sami ‘iscrtati’ tloris naše kuće i već tada planirati što i kako. Sjećam se, da smo danima i mjesecima dolazili na našu parcelu sjediti i pratiti putanju sunca, zbiraju li se kakve životinjice ovdje, slijeću li ptice na grane jabuke, ukratko kakav je ‘vajb’. Zato nije ni čudno da smo dva tjedna prije ‘udaranja temelja’ promjenili poziciju kuće, zbog želje da se sunčane zrake iskoriste maksimalno. Što znači, da su obje dječije sobe okrenute na zapad i u njih u popodnevnim satima, kada je dijete većinom kod kuće, za lijepog vremena pada topla, mekana svijetlost. Što je jedan od uvijeta da se dijete u njoj osjeća ugodno.

Okej imali smo znači tloris. Što sad? Kako opremiti sobu da služi svrsi? Kupiti radni stolić? Naručiti stolara i naručiti ‘pod-strop’ ormar? Kupiti slatki krevet dječijih dimenzija? Kako organizirati prostor, igračke? Kako navesti dijete da zavoli svoju sobu? Kako opremiti zidove? Nije mi jasno zašto u dječijim sobama stoje police na visini odraslog čovjeka? Koliko ‘modnih dodataka’ dodati dječijoj sobi? Uh!

Sjedila sam na sredini sobe, tako da sam ‘na visini’ dijeteta i tako kako dijete vidi svijet oko sebe. Ujutro. Popodne. Provjeravala Pinterest. Pratila zrake sunca. Po nekim pravilima, sam sobu podjelila na tri dijela. Dio za čitanje i spavanje. Dio za brigu o sebi. Dio za igračke i materiale. U Bauhausu smo namješali nježne tonove plave, žute i zelene boje. Zatim sam osmislila priču i po zidovima je malo po malo, još prije nego smo Erni i ja bili rastavljeni, jer ‘Samo njegova žena ima takve ideje’, osvanuo grad šarenih kućica. Složila sam popis stvari za Ikeu i otišla u avanturu zvanu ‘Dovuci cijelu dječiju sobu u autu’. Na granici je policajac Erniju rekao: ‘Ikea, ha?’.

DIO ZA ČITANJE I SPAVANJE. To je dio sobe u kojem dijete nađe mir. Jedno vrijeme kada su počeli tantrumi ovaj dio sobe je bio odličan, da bi naučili Eriana da se umiri. ‘Trebaš vrijeme da se umiriš?’. Tu se je osjećao sigurno i tu se je mogao umiriti, nakon čega su uslijedili razgovori. Za taj dio sobe mi je bilo bitno slijedeće. Da je krevet vidljiv sa odškrinutih vrata. Da je krevet takav, da za onih noći kada dijete ima temperaturu, mogu i ja leći pokraj njega. Da je siguran i lako dostupan. Da je pokraj kutak za čitanje, iz kojega ćemo lako otplivati iz svijeta bajki u svijet snova. Erian ima krevet KURA iz Ikee i fora mi je jer ću za par godina napraviti ga kao krevet na kat. U slučaju, da mu dođu prijatelji prespavati, recimo. Ili ako poželi ispod mu mogu napraviti ‘muški brlog’.

DIO SOBE ZA SAMOSTALNU BRIGU O SEBI. Tu mislim na dio gdje ima dostup do odjeće i u kojem se može samostalno pobrinuti da se obuče i pripremi za odlazak u krevet ili ujutro u vrtić. Nakon dužeg razmišljanja, odluka je pala da ne želim visokih nepreglednih ormara u kojima ću čuvati stvari- ‘Oh, u tome je prvi put jeo tikvice!’ ili stvari- ‘Ovo smo dobili, ali biti će mu taman iduće jeseni!’. Ništa sindroma hrčka! Za to imamo posebnu sobu u kući. Na volju će imati robu koja je trenutno aktualna. Sam će si moći izabrati outfite i izbjeći ću rasprave zašto -NE- za kupaće gaće u sred zime. Odluka je pala na niske police iz Ikee. Na ladice sam nalijepila crno-bijele slike radi lakše orijentacije. Na ladicama na kojima nisu naljepnice su stvari poput kreme za tijelo, labelo, češalj, ali i dodatne bundice, šalovi, rukavice i ‘modni dodatki’. Osmislila sam i postaju za -roba koju sam jednom obukao, ali mogu još jednom-. Ogledalo je svakako bitno. Takvo da je sigurno, na visini dijeteta. Ako vam kažem, da se Erian sa svoje dvije godine i osam mjeseci SAM OKUPA, obriše, opere zube, namaže kremom i pripremi za spavanje. Onda se usudim reći, da mu okoliš u kojem biva nudi svu potrebnu potporu. Svakako uvijek je netko od nas dvoje tu za nadzor, ali u većini slučajeva ga ne sputavamo i ako što treba popraviti, riječima ga dovedemo do toga da sam zaključi što treba. ‘Misliš da te etiketa od majice neće žuljati ako ti je pod vratom? Ukoliko si se zbunio, nama veze to se može i meni dogoditi, hajde da popravimo!’. Ponekad kaže da ga ne žulja, jer mu se sviđa slika na leđima majice. Živi i pusti živjeti! Jednostavno!

Za kraj još par riječi o DIJELU SOBE ZA IGRAČKE I MATERIALE. Erian polazi Montessori vrtić i preko dana je okuružen kvalitetnim materialima na kojima vježba svoje potencijale. Tako da mu zapravo kod kuće rijetko, odnosno tu i tamo pripremim kakav material. U većini slučajeva preko tjedna i vikendom nadoknađujemo vrijeme koje je u vrtiću, tako što smo svi skupa vani na zraku. Za ružnog vremena volim mu ponuditi ‘old school’ društvene igre poput Cnog Petra ili Čovječe, ne ljuti se. U njima možemo svi sudjelovati i sada sa njim imaju neki poseban čar! Svakako nekako težim k tome da ga uključujem u svakodnevne poslove kao što su usisavanje, priprema stola za nas troje ili stavljanje veša u mašinu. U svojoj sobi nema radnog stola i stolice, jer vodene bojice su mi drže u kuhinji u dijelu u kojem je parket zaštićen. Ima kutiju sa duplo i drvenim kockicama. Naravno nađu se tu svakakve ‘poklon igračke’, takve čuvam u drugoj sobi i onda na svake toliko dodam kakvu novu, kakvu maknem i tako u krug.

Evo. Tako sam si ja nekako to zamislila. I funkcionira. Zaista. Najveća potvrda tome je što zaista voli igrati se u svojoj sobi i što mi je najsimpatičnije svakog novog susjeda kojega upozna u naselju kao pravi vodič, prvo dovuče kući u svoju sobu i ponosno se dere: ‘Ta-dam, to je moja soba i moje igračke!’. Sin mi već dovodi ekipu kući! Meni ostaje još samo, da kad se opet uhvatim šivaće mašine, da sašijem veliku plahtu koja će imati na rubovima uvučenu uzicu. Kada tu uzicu potegneš iz plahte će nastati vreća i tako će razbacane kocke na brzinu biti pospremite. Hah! 1:0 za mamu.

Poznaješ nekoga tko je u fazi ‘Gdje ću sa ormarima?’, ako je tako feel free napraviti share. Vesela sam komentara!

*Opisala sam sobu našega junaka koji ide u vrtić. Više slika sobe naći ćeš na mom IG profilu. Sobu naše princeze ću opisati nekom drugom prilikom.

S osmijehom, Vildana

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s