Odgoj! Hm, da! Jednostavna riječ sa tako kompliciranim značenjem. Kad se je i kako ta riječ zakomplicirala je neka druga tema. Nekako mi savjest šapuće, da smo je mi sami sebi zakomplicirali.

Utrka! Druga riječ koja se veže na prvu. Od kako sam mama imam kontakta i nerijetko se nađem u društvu ‘takmičara’. -Vozim ga/ju ovamo.- -Vozim ga/ju onamo.- -Nemogu u utorak na kavu taksi služba sam i vozim ga/ju tamo – vamo.- Ili. -Hajde da se nađemo na kavi u četvrtak dok ga/ju čekam da završi sa klarinetom.- Onda kava izgleda srk- trač- gas. Taman kad se zagrijemo da kava počinje imati svoj smisao, završio je klarinet i adijo đaci. Dodatni satovi engleskog. Nije mi to najjasnije. U cijelom svojem školovanju sam iz engleskog uvijek imala dobar (3). Dan danas pojma nemam što je past continious (ne znam jel’ se tako piše i namjerno neću provjeravati), ali sam savršeno sigurna da me je Australac u Sydneyu odlično razumio, isto tako Mauričan na Mauritiusu i Njemac u Njemačkoj i Amerikanac u Ameriki, ali i savršeno sam se sporazumjela sa opasno ozbiljnim graničnim policajcima u Dubaiu.  Znači. Znači, da je trojka ‘obišla svijet’ i da pri tome se nije izgubila, jela je i pila. Pametnom dosta! Poznajem primjere koji su briljirali na testovima engleskog, ali se nisu makli dalje od svog materinog jezika. Pa da objasnim i da te pitam. Jeli putujete? Onda će se dijete savršeno naučiti jezika na putu. Pošalji ga u lokalu neka kaže da treba čašu vode i savršeno će se snaći. Ne putujete? Ali želiš da zna jezik? Zašto ono… Čemu?

Zamisli. Sada postoje vodene vježbe gdje se djeca uče upotrebljavati loptu. Uče se penjanja u zatvorenom prostoru, dok je penjanje po drveću zabranjeno. Vodeno se uče da skaču sunožno ili na jednoj nozi. Pazi imamo satove gdje se uče igre kao što su –graničar-. Halo! Svijete! U naše vrijeme kad nisi znao što da se igraš izmislio si si. Pa imitacija Doris Dragović na stepenicama ispred zgrade, sakrije sve i jednu glazbenu školu.

Da se razumijemo. Ne osuđujem. Ne provociram. Nego jednostavno razmišljam. Razmišljam koliko me živcira kada mi netko kaže kako je netko ‘dobro odgojen’. I što se događa? Jednom sam pročitala koliko je trening dobar za tijelo, ali istovremeno je to stres za njega.

Pada mi na pamet. Da li -dobro odgojen- znači bilo kakav oblik stresa?

Neki dan sjedim na kavi s tetom starije generacije i izusti rečenicu koja me žulja evo par dana: ‘On samo kad pogleda oni točno znaju što treba da rade. Spakiraju se i bez riječi odlaze u krevet!’. Misleći pri tome kako otac pogleda djecu, ovi umru od straha i usliše želju roditelja (emotikon povraćam 🤢🤮!), ali uz to sve on ih nikad nije udario, on samo riječima. Čekaj jel’ to zaista?

Pa razmišljam, da li organizirajući vrijeme za djecu i trošeći pare na aktivnosti na koje dijete, usput, ne želi, a mi roditelji ZNAMO da su najbolje za njega, utječemo na tako krhku dječiju osobnost? Što poručuješ vlastitom djetetu koje se ispred tebe trese kao prut? Jeli to point utrke tko će imati bolje, ljepše i najbolje odgojeno dijete?

Ukoliko izračunaš da u prosjeku živimo 80 godina. Tvoje je dijete pod tvojim okriljem cca. 18 godina, ne? Sve ostale godine će ga svijet oko njega buzerirati, opterećivati, od njega zahtijevati i na kraju krajeva natjerati ga da se ponekad trese kao prut.

Budi sigurna luka. ‘Budi otirač’ na kojega će istresti. Budi kanal za dječije osjećaje. Nemoj imati tvrde stavove. I ako lažeš da nisi stavila luka u umak, onda se ne ljuti kada ti kaže da ‘lažeš-. Odljepim na rečenicu -Jel’ se to smije mami i tati reći?’. 😱 Odgajaj sa osjećajima. Odgajaj sa srcem i prije svega dozvoli se naučiti. Nisi najpametniji i ne znaš što je za koga najbolje. Ponekad izgorimo u želji da poudimo najbolje.

A ono najbolje što žele smo – mi. I zato kada sljedeću nedelju se ujutro rano ušulja u tvoj krevet stisni ga najjače i izračunaj koliko je još ostalo vremena do 18og rođendana. Možda i prije.

S osmijehom, Vildana