53. SAMOSTALNOST

Jednom sam pročitala priču, koja ide otprilike ovako:

‘Kralju Arthuru je prijetila smrt od ruke viteza Gomera. Vitez je obećao Arthuru, da ga neće pogubiti ako u roku godine dana uspije odgovoriti na jedno pitanje.

Pitanje se je glasilo: ‘Što žene žele?’.

Kako kralj nije znao odgovora, pozvao je na pomoć drugog viteza po imenu Gawain. Godinu dana njih su dvojica putovali kraljevstvima i tražili odgovore. Sve su zapisivali u knjige i većinom su odgovori bili: novac, zlato, bogatstvo…itn. Međutim, kralj Arthur je znao da to nije pravi odgovor. Naposljetku je u šumi sreo čudnu prikazu, konjske glave, velikih zubiju, debelog tijela i raščupane kose. Zamolio je tu prikazu, da mu pomogne u traženju odgovora. Prikaza na to pristane pod uvjetom, da se mladi i zgodni vitez Gawain oženi njome. Arthur odjezdi do Gawaina i ovaj pristane na to  samo iz razloga, da riješi život kralju Arthuru. Iako su dvorjani predlagali, da se svadba sakrije od očiju javnosti, prikaza je željela da svadba bude javna. Napučio je dan svadbe. Prikaza je bila gnusna. Ljudi su se zgražali. Za svadbenim stolom jela je rukama, prdila in rigala. Došao je trenutak prve bračne noći. Vitezu Gawainu nije bilo prijatno, ali u glavi je imao samo misao, da mora pomoći kralju Arthuru.

Prikaza je tada upitala viteza Gawaina, želi li ju poljubiti. Ovaj je stisnuo oči i izustio da naravno. U tom trenutku je pred njim stajala ljepotica kojoj nije bilo para na daleko. Ljepotica je tada objasnila, kako ju je uklela zla vještica. Urok je takav, da može izabrati želi li biti lijepa preko dana za sviju ili navečer samo za muža.

I tada dolazimo do vrhunca priče, kada ljepotica upita viteza Gawaina neke izabere kad on želi da je ona lijepa. Nakon kratkog razmišljanja vitez Gawain je rekao, da on ne može odlučivati umjesto nje. Njegova želja je bila da ona sama odluči što želi.

Ta njegova rečenica u kojoj je dozvolio ženi samostalnost je izbrisala kletvu i od tada se ljepotica nikada više nije pretvorila u prikazu.

Cool, ne?

Ova priča me je podsjetila na svima nam dobro poznatu ‘SAM/A ĆU’ fazu kod djece. Očekujemo od dijeteta da se u 7h ujutro zna obući, odnosno da se pusti, da ga obučemo i spremimo za odlazak iz kuće. Istovremeno ne dozvolimo dijetetu da se popodne igra s čarapama i patikama, koje bi u nedogled skidao i obuvao. Gdje da nauči oblačenje, obuvanje, pripremanje obroka ako ne u njegovoj sigurnoj luci, njegovom domu?

Jednom, kada dozvoliš dijetetu izbor i vrijeme u kojem može pobrinuti za sebe dogodi se kao i u priči gore, da je strašna kletva dječjeg plača i bacanja po podu izbrisana.

Sljedeći put, kada doživite dječje negodovanje zbog nečega, jednostavno dozvolite mu biti samostalno. Gledajte kako pred vašim očima se mala ‘prikaza’ transformira u ljepoticu/ana. Ponekad je dovoljno pred dijete staviti dvoje hlače i upitati ga što želi od toga obući. Činjenica, da je ono nešto samostalno odlučilo mu daje osjećaj samostalnosti i samopouzdanja. A tebi je ionako svejedno da li ide u vrtić u zelenim ili plavim hlačama, sve dok su tople i služe svrsi. Zar ne?

Moram li spominjati koliko je nama roditeljima lakše ako je dijete samostalno?

Jeste se susreli već s tom ‘SAM/A ĆU kletvom’?

Kako reagirate?

S osmijehom, Vildana