Sve je počelo sa WCjem. Dok sam bila tamo, čitala sam deklaracije proizvoda. Na jednom od njih sam pročitala, slovenski prijevod koji je glasio u smislu, da su im u sve sastavine umješane ruke. Kada sam firmu upozorila na nespretan prijevod, dobila sam u zamijenu cijelu paletu proizvoda sa najvećom mogućom zahvalom. Firmi je bilo ime NELIPOT.
U razdoblju kada sam kao novpečena mama tražila samo najbolje igračkice za svoje djete, naletjela sam na prekrasne male drvene, u Sloveniji izrađene igrice. Ponovno sam se pozabavila prijevodom deklaracije igračke u hrvatski jezik i slatko se nasmijala google translate prijevodu, u Tarzan stilu. Kontaktirala sam firmu dobronamjerno, i firma mi je sa zahvalnošću poslala primjer drvene igrice spomin. Firmi je bilo ime MINIMELLOWS BY AJDA ROTAR URANKAR.
Kada sam u jednom trenutku kroz život koračala neodlučno, pokušavala sam naći što me još oduševljava, tada sam naletjela na ideju o mogućoj zamjeni posla. Prijavila sam se na random oglas za posao copywritera. Stručni žiri oglasa sam izula iz cipela s kreativnom prijavom za posao, tako što sam na firmu poslala jednu VILEDA spužvicu sa pripisom: ‘Znam, da mi nećete zapamtiti ime, ovdje je mali podsjetnik – na moje ime.’ Pozvana sam prijevremeno na razgovor i primljena, ali meni moja učiteljska nota nije dala da mrdam iz škole. Firmi je bilo ime FILIP PESEK AGENCY.
Jedne jeseni, igrom slučaja je moj muž imao sastanak s jednim klijentom za kojega se je ispostavilo, da traži pomoć prilikom pisanja knjige. Jednu kavu kasnije u ruke sam dobila raw material knjige, kojoj sam udahnila dušu čovjeka koji je danas podpisan pod nju. Čovjek koji stoji iza knjige je BOŠKO PRAŠTALO, a knjigi je ime SKRIVNOSTI MREŽENJA VZASEBNEM IN POSLOVNEM SVETU.
Kako sam poprilično radoznala, dosegao me je FB oglas koji je promovirao kavicu sa mladim poduzetnicima. Uplatila sam ulaznicu i otišla bez ikakvih očekivanja. Na kavici upoznajem mladu plavokosu damu, koja od mene zatraži kontakt. Par tjedana kasnije me dvije simpatične poduzetnice pozovu i predlože mi susret u kojem će mi objasniti, što od mene točno trebaju. Ponovno, jednu kavu kasnije napisala sam za njih nešto landing pageova i mailova. Curama je bilo ime Nina i Tjaša, njihovoj firmi pa je bilo ime BOSSY CAFE.
Vezano za predhodni susret, kontaktirala me je onda jedna od suvlasnica brenda BOSSY CAFE i upitala me, da li bi joj pomogla pri njenom osobnom biznisu, tako što bi pisala e-maile za njenu e-bazu. Pristala sam. Par susreta kasnije sa ekipom, moji su maili stizali u virtualne poštanske pretince njenih klijenata. Poduzetnici je bilo ime Nina, a njenoj firmi ČAS ZA KAVO.
Kako sam shvatila, da imam određeni talent, razumjela sam da taj svoj diamant moram oblikovati i nadograditi. Upisala sam tečaj copywritinga kod čuvene GIA Copywriting učiteljice. Opet, slučajno me upravo GIA poveže sa djevojkom koja vodi podcast i treba nekoga da piše transkripciju podcasta. Upustila sam se i u tu avanturu. Djevojci je bilo ime Maja, a podcastu je bilo ime MAYITA – Potovanja in delo v tujini.
Svake godine si priuštim jedan girl vikend. Svoje neprocjenjivo vrijeme trošim samo tamo gdje me najbolje pomaze. Tako već par godina za redom, svake jeseni odlazim na vikend na off. Moj review vikenda su uz moju dozvolu objavili organizatori vikenda na svojoj internet stranici. Moj vikend na off se zove VIKEND ZATE, organizira ga tko drugi nego jedinstvena ALENKA RUŽIČ JOVOVIĆ.
Prateći svu mama scenu i pišući o temi roditeljstva kontaktirala me je djevojka koja je tražila dozvolu, da se moj blog post objavi na njihovoj internet stranici. Pisala sam o telegramima koje bi trebalo da majka šalje svim gostima, koji planiraju posjetiti bebu kod kuće. Internet stranica se zove SUPERMAME.HR
Jedna znana slovenska blogerka i influencerka je za potrebe svog bloga tražila nekoga tko bi podjelio svoje iskustvo oko -vjenčanja na drugom kraju svijeta- i oko -uređenja dječije sobice po metodi montessori-. Napisala sam dva teksta i oba su objavljenja na njenoj internet straici. Blogerki je ime Urška, a njeni internetni stranici Oopsi.si
Vezano za predhodno sudjelovanje razgovarala sam sa direktoricom vrtića kojeg polaze moje oboje djece i ona mi je predlagala, da mi nudi prostor za moje pisanje u časopisu kojeg izdaje naš vrtić. To sam uradila sa posebnom energijom i što bi rekli, guštom. Članak o tome kako prakticiramo montessori metodu kod kuće je objavljen u časopisu CINCA BINCA, KOJEGA IZDAJE ISTOIMENI VRTEC- CINCA BINCA.
Pokraj svih više manje prodajno usmjerenih tekstova, napisala sam i nekoliko motivacijskih pisama koje su ljudi priložili uz CV i pogađaš, bili su pozvani na razgovor. Pisanjem sam prijateljima i kolegama otvorila vrata u ERASMUS izmjene, posla na TELEMACHU, razgovor za posao u DAICHMANU, ŠPANU ect…
Kada ovako stavim na papir, shvaćam, da nije da nemam pretrčanih nešto kilometara između takvih i drugačijih redaka.
A još nisam počela to ni raditi za ozbiljno. Što će tek tad da bude… ❤
