‘Djeca kao što su Niklas su prisutni u skoro svakoj skupini, u svakom razredu i na žalost uvelike pridonose k tome da obilježe današnju nastavu.’
Ulomak iz knjige: Zakaj postajajo naši otroci tirani, autora M.Winterhoffa.

Eto tako. Dok su mali i dok im je sva obaveza, da jedu i spavaju čini ti se kako će sve biti lakše, kad malo odrastu i malo se osamostale. Kao neće cijelo vrijeme visjeti po rukama itn.

Nije. N – I – J – E!

Onda odjednom ‘odrastu’.

Ti odgajaš svoje dijete, da je kulturno, prijazno, pozitivno, nasmijano. Ulažeš svaki slobodni trenutak, da mu u glavu ucijepiš prave moralne norme.
Onda krene u vrtić. Koji je u našem primjeru ZLATAN i u potpunosti se slaže s načelima koja gojimo kod kuće! Prijatelji. S time dođu i međuljudski odnosi, koje mu ti kao roditelj moraš pomoći premašiti in naučiti svoje dijete, kako da se nosi s raznim ‘Niklasima’.

U gore navedenoj knjizi je ‘Niklas’ posuđeno ime za dijete koje je očigledno problematično u razredu. To dijete buzerira ostalu djecu i učitelje. Za to dijete ne postoje pravila. To dijete nasprotuje svima. To dijete vrijeđa i omalovažava.

Znaš, učiteljica sam i u skoro deset godina svojega radnog iskustva susretala sam se s ‘Niklasima’. Jednog dana taj neki ‘Niklas’ dodirnuo moje dijete.

Hm.
Prvo je Erian rekao, da mu ‘Niklas’ stalno visi nad glavom i da stalno ide za njim iako se Erian želi izmaknuti. Drugi dan se je šalio na račun Eriana na način na koji to Erianu se nije sviđalo. Treći dan je uništio masku koju je Erian imao za maškare u vrtiću. Četvrti dan je Erain rekao kako ne može razumjeti zašto taj dječak mora svima praviti probleme.

Onda se je desilo i ono pitanje: ‘Mama jel’ ja idem sutra u vrtić?’
U glavi, koja šišti kao ekspres lonac, želiš otići do roditelja tog ‘Niklasa’ i išamarati ih. Dovući ih nosom do djeteta i pokazati im da je to njihovo dijete željno ljubavi i zagrljaja. Skupe aute u kojima se dovezu pred vrtić prodati na dražbi i platiti im 14 dana izolacije u kojoj bi bili sami sa svojim djetetom i s knjigama o odgoju.

U realnosti pa.. pred spavanjem smo u krevetu pretresali dan koji je za nama. Pričali smo o tome što ‘Niklas’ u vrtiću radi. Kako se na to odzivaju tete u vrtiću? Što kažu prijatelji? Što on napravi u momentu kada mu ‘Niklas’ napuni pipu?
Ponosna sam. Kad čuješ od 4 godine starog djeteta, da kaže: ‘Mama on je takav. On ima nekakve probleme.’
Eh da!

Kako sam odreagirala? Što želim?
Želim svojoj djeci, da se im čim prije sve iz palca preseli u srednji prst. Da znaju postaviti granicu prihvatljivog. Da znaju reći NE i DOVOLJNO JE! Zato…ovo su bile riječi objašnjenja…
-Sine ti si na tom svijetu jedinstven. Niko i nikada ne smije da te omalovažava i da te buzerira! Uvijek smiješ razumjeti do jedne granice. Upozori nasilnika. Potraži pomoć odrasle osobe. Ako nasilnik još uvijek ne razumije jezik kojim ti govoriš, počni pričati ti njegov. Ispričaj mu toplu ljudsku priču u kojoj je pouka da mu ne padne na pamet nikad više dirati te!- Samo budi na pažljiv. Sam biraj svoje bitke. Budi uvijek brži od protivnika.

Je li to ispravno?
Usudim se reći da je!

Ti? Imaš iskustva s ovim odgojnim momentom? Kako reagiraš?

S osmijehom, Vildana