51. VALENTINOVO ♥️

Valentinovo je idealno vrijeme za priču o ‘romantičnom’ kupovanju vjenčanog prstenja.


Bila je zima i 2012. godina. Imeli smo točno mjesec dana do romantičnog vjenčanja na drugom kraju svijeta. Haljina je bila sašivena, odijelo kupljeno. Od potrebnih stvari koje ćemo uzeti sa sobom nedostajalo nam je samo još prstenje.


Te hladne zime je pala neka ideja da s još par prijatelja odemo do Beograda. Vikend žurka. Iznajmili smo kombi. Kupili alkohol. Udesili se. Subotu ujutro, slomljeni kao mačke šetali smo po ulici Kneza Mihajla, teturali i tražili bilo što za pod zub.


U nekoj sporednoj ulici ugledali smo zlataru. Ušli smo i znatiželje radi upitali koliko koštaju, dva OBIČNA prstena. (Da vam otkrijem jednu tajnu. Zlatarske radnje rade po principu: ‘Dobar dan želim kupiti prstenje iz bijelog zlata!’ – Svakako, to će vas stati 300 eura. I po principu: ‘Dobar dan, želim kupiti vjenčano prstenje iz bijelog zlata’ – Svakako, to će vas stati 1 700 eura.). Simple! 🤷‍♀️🤦‍♀️
Cijena je bila 4x jeftinija nego u Ljubljani, ali još uvijek sasvim prihvatljivo i realno za prstenje iz bijelog zlata.


Upitali smo prodavača, ako želimo gravuru i zaobljenu unutrašnjost prstenja koliko se to čeka, kakav je postupak?
Prodavač je pomalo nezainteresirano poslušao naš upit. Odsutno je konstatirao, da sa samom gravurom je veliko posla. Zaobljena unutrašnjost prstenja se radi u drugoj radnji, na drugom kraju Beograda. Ukratko, izračunao je, da po prstenje možemo doći u sljedeći petak popodne.


Sama imam poprilično iskustva u prodaji i činjenica, da se njemu ne prodaje dovela je do toga, da sam se mu zahvalila sa riječima: ‘Dragi gospodine, nas čeka još jedna noć provoda, burek in pravac kući. Pjevajući. Sutra ujutro, čim se otrijeznimo.’


Tu dolazimo do poslovice: ‘Željezo se kuje dok je vruće!’


Shvatio je, da je vrag odnio šalu. Novembra nitko ne kupuje nakit. Nema nekih praznika, nije sezona svadbi. Prodati dva prstena iz bijelog zlata je ipak, kakav takav prihod.


‘Sutra ujutro u 11 h možete doći po prstenje!’ – rekao je u jednom dahu.


Što je pouka ove tople ljudske priče? Kad se ukaže prilika, ne razmišljaj previše, zagrabi! Možda je baš ta prilika ono na što čekaš i tražiš već neko vrijeme.


Prstenje je i danas isto kao i prvog dana. Nosimo ih okrenute tanjom crtom do ruke. Ne nosimo ih samo za vrijeme dok smo na moru ili kada idemo na bazene. Kad nisu na ruci imamo dogovoreno mjesto gdje ih odlažemo. Toga se beskompromisno sve ove godine držimo oboje.
Kad kažem –sve ove godine- mislim na točno 9 godina. ❤

Uvijek se s veseljem prisjetim tog jednog ludog novembarskog vikenda i nevjerojatno ‘romantične’ kupovine vjenčanog prstenja s prijateljima, popraćen smijehom i oblakom alkohola.


Ako imaš prsten na ruci, kakva je tvoja priča vezana na kupnju prstenja?


S osmijehom, Vildana

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s